Biznis Srbija
Danas je Aljaska sinonim za naftu, zlato i stratešku važnost. Ali sredinom 19. veka ona je bila daleka, hladna i gotovo beskorisna teritorija u očima ruskih careva. Kada je Rusija 1867. godine prodala Aljasku Sjedinjenim Američkim Državama, mnogi su to smatrali greškom stoleća. Međutim, tadašnji potez imao je jasnu logiku: carstvu je bila potrebna hitna finansijska injekcija da preživi – i upravo prodaja Aljaske spasila je Rusiju od bankrota.
Rusija u problemima
Sredinom 19. veka Rusko carstvo bilo je na kolenima. Nakon Krimskog rata (1853–1856), u kojem su poraženi od britansko-francuskih snaga, državna kasa bila je prazna. Rat je otkrio tehnološku i ekonomsku zaostalost carstva – ogromna zemlja nije imala dovoljno industrije ni modernu vojsku.
Upravo tada, Aljaska se činila kao teret. Ogromna teritorija daleko od centra carstva bila je teško odbranjiva, pogotovo od Britanije, čije su kolonije u Kanadi bile nadomak. Troškovi održavanja garnizona i administracije činili su se većim od koristi.
Prodaja kao spas
Car Aleksandar II i njegova vlada odlučili su da je bolje dobiti novac nego rizikovati da Aljaska padne u britanske ruke bez ijednog rublja kompenzacije. Tako je počela pregovaračka misija sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Amerikanci su, s druge strane, videli priliku. Tek što su prošli kroz Građanski rat, želeli su da prošire teritoriju i bogatstvo. Državni sekretar Vilijam Sjuard bio je najzaslužniji za dogovor.
Cena i reakcije
Sporazum je potpisan 1867. godine: 7,2 miliona dolara u zlatu za oko 1,5 miliona kvadratnih kilometara – manje od 5 centi po hektaru.
U SAD-u su mnogi podsmešljivo govorili o „Sjuardovoj ludosti“ (Seward’s Folly), jer su smatrali da je kupljeno „ništa osim leda i polarnih medveda“. U Rusiji, odluka je dočekana s olakšanjem – prodajom je državna blagajna dobila preko potreban novac i izbegla potpuni finansijski kolaps.
Ironija bogatstva
Samo nekoliko decenija kasnije, pokazalo se da je Aljaska prepuna prirodnih bogatstava – zlata, nafte, gasa, ribe i šuma. Americi je donela ogroman strateški i ekonomski značaj, naročito tokom Hladnog rata i posle otkrića velikih naftnih rezervi.
Za Rusiju je to postalo istorijska ironija: ono što je nekada izgledalo kao spas, kasnije je delovalo kao tragičan gubitak.
Spasonosna prodaja ili strateška greška?
Prodaja Aljaske bila je potez očajnog carstva koje je biralo između bankrota sada i moguće koristi u budućnosti. Rusija je izabrala sigurnu gotovinu i kratkoročni spas. Amerika je, s druge strane, kupila teritoriju koja će joj doneti stratešku i ekonomsku moć nesagledivih razmera.
Istorija zato ovu transakciju pamti kao tragičnu ironičnu pobedu jedne strane i očajnički potez druge – dokaz da ekonomske odluke koje danas deluju racionalno, sutra mogu izgledati kao najskuplja greška u istoriji.
Biznis Srbija