Biznis Srbija
Malo je filozofa koji su imali toliko uticaja na 20. vek kao Fridrih Niče. Njegove rečenice o „volji za moć“, „nadčoveku“ i „smrti Boga“ odjekivale su Evropom u vremenu dubokih kriza. Ali upravo taj uticaj doneo mu je i dvostruku sudbinu: s jedne strane, Niče je svojim idejama nagovestio pojavu totalitarnih režima, a s druge – posle smrti je brutalno zloupotrebljen i proglašen za „nacističkog proroka“, iako je bio sve suprotno od toga.
Niče i „volja za moć“ – seme koje je klijalo
Niče je krajem 19. veka pisao o svetu u kojem tradicionalne vrednosti i religija gube moć. Govorio je o „smrti Boga“ i potrebi da čovek pronađe nove temelje smisla. Njegov koncept „volje za moć“ nije se odnosio samo na politiku – već na fundamentalni princip života, kreativnosti i prevazilaženja sopstvenih granica.
Ipak, u vremenu kada su nacije bile gladne snage i moći, političari i ideolozi su ove misli počeli da tumače kao poziv na agresiju i dominaciju. Tu se otvara prostor za ono što će kasnije postati ideološki temelj fašizma.
Nadčovek i opasna pogrešna tumačenja
Možda najviše zloupotrebljena Ničeova ideja je ona o nadčoveku (Übermenschu). Za Ničea, nadčovek je bio metafora za čoveka koji prevazilazi mediokritet, stvara sopstvene vrednosti i ne povinuje se masi.
Ali nacistička propaganda pretvorila je to u rasnu ideologiju: „nadčovek“ je postao arijevac, vojnik, vođa – figura koja dominira drugima, a ne prevazilazi samoga sebe. Niče bi se, da je mogao da vidi tu interpretaciju, verovatno zgrozio – jer je prezirao nacionalizam, antisemitizam i masovno slepilo.
Niče protiv nacionalizma i antisemitizma
Ono što mnogi previđaju jeste da je Niče bio otvoreni kritičar nemačkog nacionalizma i antisemitizma. U pismima je ismevao nemačku malograđanštinu, a antisemitizam nazivao bolešću duha. Njegovo prijateljstvo sa muzičarem Vagnerom prekinuto je upravo zbog Vagnerovog antisemitizma i sklapanja sa nemačkom nacionalnom ideologijom.
Drugim rečima, Niče nije bio prorok nacizma – bio je njegov idejni antipod.
Kako je sestra od Ničea napravila „nacistu“
Veliki deo zabune duguje se njegovoj sestri, Elizabet Förster-Niče, koja je posle njegove smrti preuzela brigu o rukopisima. Ona je bila vatrena antisemitska nacionalistkinja, udovica kolonijalnog avanturiste u Paragvaju, i u potpunosti suprotna bratu po stavovima.
Elizabet je godinama uređivala, skraćivala i prepravljala Ničeove tekstove, predstavljajući ih u skladu sa sopstvenim ideološkim ciljevima. Njene kompilacije – posebno knjiga „Volja za moć“ – bile su omiljena literatura nacista, jer su bile „doterane“ da zvuče kao podrška njihovoj ideologiji.
Adolf Hitler lično je posećivao Elizabet i koristio Ničea kao simbol kulturnog legitimiteta nacizma, iako je stvarni Niče bio sve suprotno od toga.
Predvideo ili opomenuo?
Niče je u svojim delima predvideo opasnost dolaska „novih idola“, masovnih pokreta i lažnih proroka koji će zavesti mase. Njegova kritika „stada“ i „ropstva duha“ gotovo proročki zvuči kada se čita iz perspektive uspona fašizma i nacizma. Ali Niče nije pozdravljao te pokrete – on ih je prezirno nazivao „bolestima Evrope“.
Zato možemo reći da je Niče predvideo fašizam, ali kao opasnost, a ne kao ideal.
Filozofija i zloupotreba
Fridrih Niče nije bio nacista, niti prorok Hitlera, već filozof koji je svojim delima opominjao da svet ide ka haosu ako se izgube vrednosti i kritička misao. Njegova filozofija bila je zahtevna, elitistička u intelektualnom smislu, ali nikada u rasnom ili nacionalnom.
Njegova sudbina pokazuje koliko ideje mogu biti izvrnute, cenzurisane i zloupotrebljene. Nacisti su od njegovih misli napravili oružje koje nikada nije bilo namenjeno njima. A Niče je, ironično, postao filozof koji je istovremeno predvideo fašizam i posthumno optužen da mu je bio idejni otac.
Biznis Srbija